U Muzeju moderne umjetnosti Sveučilišta u Mostaru prošlog četvrtka otvorena je izložba "Kad kipar slika" akademskog kipara Mira Vuce koji se mostarskoj publici predstavlja po prvi put.

Kao što i sam naslov sugerira, "Kad kipar slika", saznajemo kako se prvenstveno radi o kiparu koji je ostvario i veliki dio svog opusa u mediju slikarstva. Izložbenim postavom predstavljeni su radovi iz perioda od 1972. do 2002. godine, a predgovor teksta izložbi je ravnatelj Nacionalnog muzej moderne umjetnosti u Zagrebu Branko Franceschi.

Uz brojnu publiku na otvorenju su bili nazočni ravnatelj Muzeja moderne umjetnosti Marin Ivanović, kći Mira Vuce, Jasika Vuco Češnovar, inače i sama akademska umjetnica i Stjepan Skoko, ovogodišnji predstavnik BiH na Venecijanskom bijenalu koji je i otvorio ovu izložbu.

Ivanović u svom uvodnom govoru ističe kako se kipar Miro Vuco upisao u dionicu hrvatskog kiparstva ikoničkim skulpturama u javnom prostoru – Tina Ujevića i Franje Tuđmana, ali i slikarstva nezaobilaznim opusom koji se zasniva na dvije premise, a to su odlike enformel slikarstva te socijalno angažirane umjetnosti kroz grupu Biafra.

Ovu izložbu promatra kao svojevrsnu uvertiru u veliku izložbu koja bi se trebala postaviti u Klovićevim dvorima iduće godine.

Odlike koje Vuco gaji u skulpturi i koja je drugačija od hrvatskih kipara koji su radili u spomeničkoj plastici jest inauguracija poetičnosti, smatra Ivanović.

Za razliku od gordosti i udaljenosti od pojedinca, kakve osjećaje često izaziva spomenička plastika, Vuco skulpturi daje osobnost i humanizam koja je u kolektivnoj memoriji sadržana u spomeniku Tinu Ujeviću, a skice za tu skulpturu nalaze se i u postavu ove izložbe.

Formacije grupe Biafra 1967. godine, koja je željela humanistički dijalogizirati socijalne probleme, danas je definirana kao socijalno angažirana umjetnost koja je tada bila autentična i revolucionarna za razliku od današnje koja nastoji biti dopadljiva. Skulpture su razjapljenih usta i ekspresivnih izraza lica koja nastoje izići iz mukle trodimenzionalnosti skulpture i poslati poruku.

Vucine slike, koje su nastajale kroz nekoliko desetljeća, Ivanović promatra sukcesivno polazeći od hrvatskog enformela od kojeg Vuco preuzima samo estetiku ne kao puku formu nego u nju unosi ekspresionizam i biafranski sadržaj.

U likovnom smislu slike su građene u netradicionalnim slikarskim materijalima, slojevima boje, gipsa, metala i slično s mjestimičnim proplamsajima boje. Na kraju Ivanović zaključuje kako je:

Tragedija čovječanstva uvijek egzistira u nekim različitim oblicima, a umjetnici kao ljudi visoke senzibilnosti su tu da nam pokažu i osvijeste tu tragediju kroz načine koji su njima dostupni, a to je likovnost!

Jasika Vuco Češnovar ističe kako Miro Vuco ovom izložbom izlazi u javnost nakon dugo vremena i da je to sada prva takva velika slikarska izložba jednog kipara i kako je to neobično jer smatra kako obično slikari rade prijelaze na kiparstvo okušavajući se i u tom mediju. Vuco Češnovar za svoga oca navodi kako:

Materija spaja njegovo slikarstva i kiparstva na poseban način jer kiparstvu vraća tu slikarsku materiju koju možemo vidjeti na primjeru skulpture izrađene od kantica boje koja je spomenik slikarstvu i kiparstvu u isto vrijeme.

Izložba akademskog kipara Mira Vuce Kad kipar slika ostaje otvorena u Muzeju moderne umjetnosti za sve posjetitelje u redovnom radnom vremenu do 8. prosinca 2024. godine.